Ljubomora je gorak začin ljubavi

Koliko puta ste se iznenadili kada Vam neko sasvim trezveno saopšti da zapravo nije ljubomoran? 

Možda ste se zapitali da li mu je dovoljno stalo, da li govori istinu, kako je to moguće...

Često čujemo da je izvjesna doza ljubomore u vezi poželjna i da je ljubomora začin ljubavi. Međutim, posmatramo li njene psihološke aspekte i posljedice do kojih ponekad može dovesti, možemo zaključiti da taj začin nije uvijek prijatan.

U partnerskim odnosima ljubomora je skoro uobičajena pojava, naročito u mladalačkom dobu, procesu izgradnje identiteta kada nastojimo biti prihvaćeni i voljeni od strane osoba do kojih nam je stalo. Za neke je prisustvo ljubomore u vezi dokaz ljubavi, a za neke pak predstavlja veliko opterećenje. 

Koliko ljubomore nam je stvarno potrebno? 

Ljubomora je složena emocija i čine je negativna osjećanja ljutnje, tuge, strepnje, gađenja i sl. U pozadini je najčešće nedostatak samopouzdanja i osjećaj inferiornosti u odnosu na druge, te neprekidna podsvjesna strepnja da nismo dovoljno dobri, pa samim tim ne zaslužujemo biti voljeni. Ljudi je često povezuju sa intuitivnim predosjećajem da je partner nevjeran, čime  se ona na neki način opravdava čak i kad nema osnova za sumnju u odanost partnera. 

Većina ljudi opasku da je ljubomora povezana sa manjkom samopoštovanja neće prihvatiti olako. Sjetite se situacije kada ste posljednji put osjetili ljubomoru. Npr. Vaš partner je primio sms poruku i nije Vam istog trenutka rekao od koga je. Na šta ste prvo pomislili? Da li ste se osjećali kao da je neko ugasio svjetlo i ostavio Vas da čekate sami u mraku? Da li ste pomišljali da se dopisuje sa nekim ko bi mogao lako doći na Vaše mjesto? 

U slučaju jake posesivnosti i ljubomore kad osoba neprekidno motri u kojem smjeru gleda njen partner, kad ima potrebu da na svakih pola sata provjeri gdje se on nalazi i kad mu, što je izuzetno nepristojno, provjerava mobitel dok on nije tu, ljubomora može postati nepotrebno opterećujuća za oba partnera.

Posebno je bolno biti žrtva ljubomore ukoliko su partneri čvrsto emotivno povezani,  pa onaj koji trpi ljubomorno ponašanje od strane svog voljenog ili voljene često pati više, jer ima potrebu da se neprekidno pravda, objašnjava i biva pod pritiskom da će nekim svojim postupkom izazvati  svađu iako u osnovi nije učinio ništa loše.

Da bi ljubomora što manje uticala na partnerske odnose neophodno ju je držati pod nadzorom. Ona je najprije problem pojedinca koji je osjeća, a može prerasti u problem koji se reflektuje na drugog i kvari pozitivnu atmosferu u odnosima.

S obzirom da njeni korijeni leže u ranom djetinjstvu gdje su naši zahtjevi za pažnjom i ljubavlju od strane odraslih morali biti manje ili više zadovoljeni, nije se sasvim lako u već odraslom dobu uhvatiti u koštac s njom. Međutim ukoliko imate volje da radite na sebi, nije nemoguće osloboditi se ovog negativnog osjećanja. 

Prvo bismo mogli razmisliti zašto očekujemo od partnera da pokaže određeni stepen ljubomore, odnosno možemo li nedostatak ljubomore shvatiti kao višak povjerenja? 

Emotivno zreli partneri spremni su da pokažu poštovanje prema integritetu i slobodi ličnosti osobe sa kojom su u vezi. Oni znaju da ljubomorom ne mogu spriječiti eventualnu prevaru ili prekid, nego samo ugroziti međusobno razumijevanje i povjerenje i izazvati neugodne rasprave. Takođe se dešava da ljubomorom nazivamo povrede dostojanstva, odnosno situacije u kojima osjećamo da partner svjesno narušava naš osjećaj ponosa. Tada nije u pitanju strah da ćemo izgubiti partnera, koliko bojazan da gubimo dostojanstvo mirno gledajući kako flertuje sa drugima i ostavlja nas da sjedimo sami za stolom. No ovjde se otvara nova tema- zašto biramo takve osobe za partnere, o čemu ćemo govoriti drugi put.

Da bismo izbjegli otrovnu količinu ljubomore moramo raditi na samopouzdanju i povjerenju. Za početak se možda osloboditi navike zavirivanja u partnerov mobilni telefon, jer to često dovodi do nesporazuma, posebno kad on ne može da se sjeti odakle mu sva ta imena u imeniku. 

Nadalje, potrebno je izaći iz začaranog kruga ljubomore u kojem oba partnera opravdavaju svoju ljubomoru ljubomorom drugoga i zapitati se ima li zaista potrebe za toliko negativnih osjećanja u vezi u kojoj je i dalje prisutna ljubav i toplina.

I treći zadatak, kojim ćemo zasad zatvoriti ovu temu, biće da se zapitamo da li je ljubomora jedini afrodizijak koji je preostao u vezi i možemo li još uvijek osjetiti toplinu, ljubav i što je veoma bitno strast prema partneru zamislimo li vezu bez ljubomornih scena.

Prihvatanje ljubomore kao afrodizijaka u odnosima može biti zanimljivo za kratko vrijeme, ali takođe može upozoravati na to da odnos koji počiva na ovom afrodizijaku u svojoj osnovi ne može biti zdrav, jer je oslobođen osnovnog aditiva svake čvrste i dugotrajne veze, a to je povjerenje.

Irena Mitrović, psiholog