Koliko puta ste se iznenadili kada Vam neko sasvim trezveno saopšti da zapravo nije ljubomoran?
Možda ste se zapitali da li mu je dovoljno stalo, da li govori istinu, kako je to moguće...
Često čujemo da je izvjesna doza ljubomore u vezi poželjna i da je ljubomora začin ljubavi. Međutim, posmatramo li njene psihološke aspekte i posljedice do kojih ponekad može dovesti, možemo zaključiti da taj začin nije uvijek prijatan.
U partnerskim odnosima ljubomora je skoro uobičajena pojava, naročito u mladalačkom dobu, procesu izgradnje identiteta kada nastojimo biti prihvaćeni i voljeni od strane osoba do kojih nam je stalo. Za neke je prisustvo ljubomore u vezi dokaz ljubavi, a za neke pak predstavlja veliko opterećenje.
Koliko ljubomore nam je stvarno potrebno?
Ljubomora je složena emocija i čine je negativna osjećanja ljutnje, tuge, strepnje, gađenja i sl. U pozadini je najčešće nedostatak samopouzdanja i osjećaj inferiornosti u odnosu na druge, te neprekidna podsvjesna strepnja da nismo dovoljno dobri, pa samim tim ne zaslužujemo biti voljeni. Ljudi je često povezuju sa intuitivnim predosjećajem da je partner nevjeran, čime se ona na neki način opravdava čak i kad nema osnova za sumnju u odanost partnera.
